“Poštovani,
Dana 16. srpnja 2007. godine moja nevjesta je sa bebom od 17 mjeseci otišla na prijem u ambulantu odabranog pedijatra. Dijete je imalo temperaturu iznad 38°C. Kako izabrana liječnica djeteta nije radila nevjesta se obratila dežurnoj liječnici, odnosno medicinskoj sestri na porti. Ista je grubo odbila i izjavila da je «neće primit i neka djetetu skine temperaturu čepićima», te «neka dođe poslije podne kod liječnika, koji zamjenjuje izabranu liječnicu». Nevjesta je otišla šokirana, jer medicinska sestra nije popustila na sve molbe. Nakon toga sam ja nazvala istu i tražila da mi se predstavi, te da napiše kako neće primiti dijete na svoju odgovornost. Medicinska sestra mi je vrlo grubo ponovila da je to njena odluka i da mi neće dati potvrdu, te je zalupila telefonsku slušalicu. Željela sam izbjeći još veći konflikt, te sam do podataka o liječnici došla naknadno.
Ne znam je li liječnica upoznata sa ponašanjem svoje sestre i je li joj dala takve naputke?
Pitam se: otkada to medicinske sestre daju upute za liječenje pacijenata?
S obzirom da iz mog osobnog dohotka svaki mjesec ide pozamašan iznos za zdravstvo, te da se tim novcima plaća i navedena liječnica i medicinska sestra pitam se imam li pravo na odgovor nakon postavljenog pitanja, ima li moja nevjesta (a zaklinjemo se na brigu o djeci) pravo na adekvatnu zdravstvenu skrb, jesu li zdravstveni radnici tu radi nas ili smo mi neki mali jadnici na kojima oni vježbaju moć i/ili liječe svoje komplekse?
…molim Vas da me uputite u moja prava, te da mi pokažete način kako spriječiti samovolju nekih zdravstvenih radnika, koji zbog očitih vlastitih manjkavosti vježbaju moć ondje gdje smo svi najosjetljiviji, a to je zdravlje.
S poštovanjem,…”
